Posjet prvoj Mađarskoj bebonosećoj konferenciji i festivalu

Poziv savjetnice za nošenje beba podrazumijeva i cjeloživotno obrazovanje i rad na sebi. To uključuje i povremena putovanja. Ovo je bilo jako uzbudljivo jer je sa mnom na Magyar Babahordozó Konferencia és Fesztivál putovalo i moje mlađe čedovište.

Evo malo riječi o tome kako je putovati na bebonoseću konferenciju s malim čedovištem, a i pokoja o tome što smo tamo vidjeli.

Mlađe čedovište (20 mj.)

Nisam ga mogla ostaviti na tri dana jer bi nas stres pojeo od obostranog straha od odvajanja, a osim toga još nisam bila spremna prekinuti dojenje, pogotovo ne ovako i još sa velikom šansom da zaradim mastitis u stranoj zemlji. Srećom putovali smo s Ergobaby timom koji je imao puno razumijevanja.

Dvije trećine stvari bile su njegove, očekivano…

Ugodno me iznenadio. Odlično je podnio putovanje, no cijelo vrijeme su ga mučili zubići zbog čega je bio jako veliki priljepak, a i gužva mu je išla na živce više nego obično. Planirala sam ići na jednu radionicu i sva predavanja, no uspjela sam popratiti samo ona ključna. Kasnije sam čula da su druga predavanja bila namijenjena samo domaćoj publici, usprkos tome što je na raspolaganju bio i prevoditelj. Mađarskoj je ovo bila prva bebonoseća konferencija i čini mi se da zapravo i nisu očekivali strance, naravno osim onih koji su i sponzorirali samu konferenciju i festival: Ergobaby i Didymos. Iskustva sam uspjela razmijeniti samo sa ClauWi savjetnicama iz Bugarske. Mađarske savjetnice su se držale za sebe. Primjetila sam da je razlog tome najviše jezična barijera.

S lijeva na desno: Neda Zubović Mihaljević (Ergobaby), Hristina Lisnik, moja malenkost, Tina Hoffmann (Didymos), Tsvetomira Angelova.
Na predavanju dr. Rosie Knowles istovremeno sam nosila, dojila, uspavljivala i izvještavala. Bez sumnje bi bilo daleko jednostavnije sjediti i samo slušati predavanje, no u nepodijeljenoj pažnji uživat ću sljedeće godine na nekoj drugoj konferenciji, možda čak i kao predavačica na primjerice Slingofestu u Sofiji. 
Dr. Rosie Knowles: Babywearing to Build a Happy Brain

Program konferencije bio je stvarno sadržajan. Dr. Knowles istaknula se sa svojim govorničkim vještinama i s toplim nastupom predstavila i vrlo surove podatke i životne istine.

Dr. Rosie Knowles: Babywearing to Build a Happy Brain

Bilješke s predavanja Rosie Knowles.

Šokantni podaci: vodeći uzrok smrti mladih majki, a i dobne skupine 15-29 g. je samoubojstvo. Stres i loše mentalno zdravlje utječe na zdravlje djece. Nošenje, povezivanje i stvaranje “sretnog mozga” dio je prevencije.

“We don’t share knowledge properly anymore”.

Naglasak je na dostupnosti, onoj živoj. Svi moramo shvatiti da nas tehnologija udaljava od stvaranja zdravih odnosa koji su temelj za zdravi i sretni rast, udaljava nas od naše biologije.

“Create a community and be visible. Maybe you are the closest thing to a family somebody has”.

Osjećam da se ovime direktno obraća lokalnim grupama poput naše Nošenje beba Zagreb i čestim druženjima, “bebonosećim kavama” koje održavamo.

Dr. Rosie Knowles: Babywearing to Build a Happy Brain. Na samom kraju konferencije predstavila je i mađarski prijevod svoje knjige. 

Naravno nošenje se u ovome svemu ne nameće kao panacea za disfunkcionalno društvo koje se ponaša kao tvrtka, no podrazumijeva se da ono cvate u malim lokalnim zajednicama koje pružaju podršku uživo i tako dižu kvalitetu života, onu isto koja bez ovog toplog ljudskog kontakta pada u glib samoće, straha i umjetno stvorenih potreba koje pokreću današnju ekonomiju.

Zanimljivo je da su sve mađarske škole nošenja izuzetno protiv položaja nošenja bebe od sebe. U svojem predavanju je dr. Rosie Knowles posebno naglasila koliko je upravo taj položaj najsigurniji starateljima koji moraju koristiti invalidska kolica. Više je puta naglasila inkluzivnost u nošenju tijekom svojeg predavanja.

Napomena da se mađarske škole nošenja protive nošenju beba od sebe našla se i u mađarskom prijevodu knjige dr. Rosie Knowles.

Zanimljivost: Utemeljitelj ortopedske biomehanike bio je Mađar, prof. Gábor Krakovits (1934–2016). Bilo bi zanimljivo čuti što kažu njegovi učenici.

Konferencija i festival održavali su se u prostoru društvenog kluba Kossuth preko puta Muzejskog parka i Muzeja lijepih umjetnosti, jednih od najpoznatijih znamenitosti Budimpešte.
Soba za bebe: spas tijekom konferencije. Bila je smještena u otvorenoj prostoriji blizu pozornice.

Uz predavanje Rosie Knowles uspjela sam u letu popratiti predavanja Nede Zubović Mihaljević i Tine Hoffmann. Nažalost morala sam birati između fotografiranja i hvatanja malog gegavca po prostorima kluba.

U prizemlju su se nagurali i domaći i strani izlagači, no neka imena koja sam očekivala ipak su izostala. Svejedno ću uskoro imati prilike isprobati i njihove nosiljke, no nešto više o tome reći ću vam za koji tjedan.

Konferenciju je zatvorila najpoznatija mađarska čelistica Ditta Rohmann s predivnim improvizacijama iz rukava.

Moje čedovište nije bilo previše suradljivo za isprobavanje nepoznatih nosiljaka, no uspjeli smo isprobati nosiljke i tkane marame Kaya, i Biberschatz ogrlice za male dabrove, ispipati Bloomyloom i Didymos tkane marame.

Morala sam čak kupiti sling i šal kako bih imala priliku, barem kratko, porazgovarati sa Tinom Hoffmann.

Iz Budimpešte nosimo puno lijepih uspomena, a za dobar dojam pobrinuli su se i organizatori konferencije s “goodie bag” punom letaka, popusta, Didymosovim privjeskom, magnetima…
Uspjela sam se podružiti i s Tsvetomirom Angelovom iz Bugarske (lijevo), Hristinom Lisnik, Ani Sabeva i fotografkinjom Borbálom Borsos (desno).
Ovo je bilo jedna velika pustolovina za malog čovjeka.

U stankama između predavanja i razgledavanja ponude izlagača često smo boravili u Muzejskom parku. Apsolutni hit je bio poligon za pikule.

Mali čovjek se veselio parku koliko sam se ja veselila predavanjima. 🙂
Poligon za pikule.
Koliko je god čedovište bilo puno energije i puno jurcalo uokolo…
…male nožice su se jako brzo umarale.

U nošenju malog gegavca rado je uskakala i Neda.

Kao i drugdje turistički pohod na grad nemoguć je bez dobre nosiljke. Dapače to je nemoguće na primjerice “Nagyvásárcsarnok”, glavnoj gradskoj tržnici.

Glavna gradska tržnica “Nagyvásárcsarnok”.

Šetnica uz Dunav već je prohodnija, no u svako doba dana i noći prepuna je pješaka i biciklista. S našom Tulom smo mogli opušteno i bezbrižno razgledavati Budimpeštu.

Dunav.

Mali čovjek se u tri dana toliko navikao na život u stalnom pokretu da se nije mogao pomiriti s time da doma ne možemo cijeli dan provesti vani, a još uvijek ne razumije zašto u našem parku ne postoji poligon za pikule.

Hvala Ergobaby timu što su nas poveli sa sobom i pokazali nam da naša mala Hrvatska uopće ne zaostaje za susjednim zemljama. ❤

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.