U mom slučaju u pitanju je bio refluks. Morala sam izabrati želim li poslati svoju bebu na operaciju ili ću ju nositi tako da gravitacija pomogne u rješavanju problema.
Obično poslijepodne u Parku Stara Trešnjevka, slegnuo bi ramenima prolaznik prokraj dječjega igrališta.
Kako je sve povezano sa šestim Ljetnim diskontom kulture, potvrdila nam je Zorana Ćetković zadužena za odnose s javnošću. “To je samo jedan od programa koji se zbivaju tijekom tri tjedna radionica, projekcija, kulture i zabave u Centru za kulturu Trešnjevka i uokolo njega. Danas građanima predstavljamo udruge, a postoje i i štandovi gdje se mogu kušati ekoproizvodi poput meda ili razni pripravci; budući da je i ovaj događaj povezan s otvaranjem kvartovske socijalne samoposluge, treba istaknuti njegovu humanitarnu stranu,” kazala je Zorana.
Više nam je ispričala Petra Mikić, dopredsjednica udruge “Portal dobrote.” “Predstavljamo rad svoje udruge, a cilj nam je prepoznavanje i širenje dobrote u zajednici. U suradnji sa “CeKaTeom” uključili smo se i u njihov “Cool School” program radionica za djecu. U radionicama smo organizirali “Klubove dobrote” i djeci predstavili što znači dobrota i što je to dobro djelo. U praktičnom dijelu učili smo kako i oni u svojoj dobi mogu činiti dobra djela poput darovanja osmijeha ili pomaganja roditeljima,”rekla je.
“Po uzoru na socijalnu samoposlugu Crvenoga križa organizirali smo jednu takvu i u kvartu pa smo pozvali svu djecu i roditelje da kad dolaze na besplatne radionice ili umjetnički program koji se zbiva uvečer, ako mogu, socijalnoj samoposluzi doniraju neki proizvod duljega roka trajanja (ulje, brašno, kekse, puding…),” objasnila je Petra.
Da udruge, zalažući se za one najpotrebitije, nisu zaboravile niti one najmlađe, stalno je iznova pokazivala Iris Božić. Ona je Savjetnica za nošenje i na svom štandu strpljivo je demonstrirala kako pogodan komad platna pretvoriti u savršenu nosiljku za bebu.
“Predstavljam Nosiljkoteku, projekt koji sam ostvarila u suradnji s udrugom “Vestigium.” Nosiljkoteka je mjesto gdje se roditelji mogu upoznati s korisnom vještinom nošenja te tako osloboditi ruke kako bi obratili pažnju na sebe ili starije dijete, a time i vratili bebu u njezinu prirodnu ulogu pasivnoga promatrača. Nošenjem beba ostvaruju se i mnoge druge dobrobiti. Znanstvenim istraživanjem dokazano je kako nošenčad, odnosno bebice koje su nošene barem tri sata na dan, nakon godinu dana nošenja u odnosu na nenošene bebe imaju pravilnije glave te do trideset posto veću moždanu masu, a i napreduju bolje,” kazala je Iris.
“Želim istaknuti i činjenicu kako su nošene bebe zbog položaja pri nošenju često u stanju aktivne budnosti jer su u kontaktu s roditeljem, smirene su i spremne su učiti. Zbog toga i ovdje promoviram korisnu vještinu nošenja. Nije ju teško savladati, a na tržištu postoje i razna pomagala i gotove nosiljke. Odabir je velik, ali preporučujem ono tradicionalno nošenje iz našeg slavenskoga naslijeđa kojim se postižu najbolji rezultati.”
“Nošenje nije samo korisna vještina, već je u nekim slučajevima i terapija. Postoje djeca s posebnim potrebama i raznim dijagnozama gdje je potvrđen pozitivan učinak nošenja pa se tako, na primjer, dobrim položajem pri nošenju hipertonus može potpuno otkloniti ili znatno smanjiti. Uz to, mamama tih beba nošenje rješava mnoge probleme budući da se od bebe ne odvajaju, a uz to mogu obavljati i druge poslove,” razjasnila je Iris i dodala: “Idealno bi bilo kada bi u takvim situacijama surađivali savjetnik za nošenje, fizijatar i fizioterapeut. To se događa. Ima svijetlih primjera i rezultati su dobri, ali takva suradnja još nije postala uobičajena u praksi.”
Na pitanje o tome kako se postaje savjetnik za nošenje beba odgovorila je kako je to obično u početku zbog krajnje potrebe. “U mom slučaju riječ je bila o refluksu. Morala sam odabrati želim li poslati svoju bebu na operaciju ili ću ju nositi tako da gravitacija pomogne u rješavanju problema dok se on sam anatomski ne riješi odnosno dok probavni sustav ne sazre. Odabrala sam privinuti dijete uz sebe pa je sljedećih šest mjeseci proveo u “slingu,” i dobro sam odabrala. Rezultati su me potaknuli da saznam više pa sam upisala jednu od najstarijih škola za nošenje u Europi, “Trageschule” u Dresdenu. Završila sam osnovni i napredni stupanj, a za godinu dana bit ću spremna za dobivanje certifikata,” kazala je.
Sve što je Iris naučila goni ju da potiče upotrebu tkane marame kao najboljega pomagala pri nošenju koje se odlikuje idealnim i prirodnim položajem za bebu, najboljim prianjanjem te velikom slobodom kretanja. Ona tvrdi kako se uz pomoć savjetnika za nošenje osnovna tehnika vezivanja može savladati u sat ili manje od toga. “Tkanom maramom može se složiti više od pedeset različitih vezova, ali ljudi obično nauče ona tri ili četiri veza koja su im dovoljna za svakodnevne potrebe,” dodala je.
“Mnogo toga o nošenju ljudi i sami instinktivno znaju. Najprije to nauče majke kojima se razina kortizola toliko podigne od dječjega plača da ih jednostavno moraju primiti u ruke kako bi ih primirile. Majka priroda dala nam je mnogobrojne fiziološke i anatomske razloga koji nas potiču na nošenje beba već više od dva i pol milijuna godina, a to je i tradicija s kojom valja nastaviti,” zaključila je Iris Božić, savjetnica za nošenje.
Originalni članak možete pročitati na portalu Trešnjevka online.
Nošenje beba (i djece) 