Nadam se da ću Vam s ovim tekstom odgovoriti na česta pitanja kako umiriti nemirnu bebu i oraspoložiti ju za nošenje, te zašto se beba (više) ne želi nositi.
Bebe tijekom prve dvije godine života često štrajkaju. Pored štrajkanja pelena, štrajkanja odlaska na tutu, štrajkanja dohrane, štrajkanje dnevnog spavanja i zastrašujućeg štrajka dojenja bebe štrajkaju i nošenje.
Primjetila sam da se štrajkovi nošenja nerijetko poklapaju sa skokovima u razvoju. Nažalost na internetu nema vjerodostojnih izvora za ovu temu pa se mogu oslanjati prvenstveno na vlastito iskustvo sa svojom bebom ali i bebama čijim sam roditeljima pomogla da se nose. ❤
Skok u razvoju je razdoblje u bebinom životu kad joj se događaju velike promjene, nagli fizički rast i razvoj, uz novu savladanu vještinu: držanje glavice, odgurivanje od podloge, okretanje, posjedanje, puzanje, prohodavanje…
6 tjedana
Kad beba navrši 6 tjedana voli se odgurivati i zna i vrlo glasno zaplakati, cviliti, čak i režati uz ovo protestno odgurivanje. Iskusnije mame znaju da će beba uskoro najvjerojatnije zaspati a novopečeni roditelji odustaju od nošenja jer eto, njihova beba “ne voli nošenje”. 😀 Bebe u toj dobi stvarno nemaju dovoljno iskustva o svijetu i sebi da uopće znaju što žele. Također se pravi uzrok cviljenja i odgurivanja neće riješiti sa dudom i nošenjem bebe na rukama okrenute prema naprijed da se ne bi mogla odgurivati. (Baby handling, doslovno “rukovanje s“, tj. postupanje s bebom je odličan alat kao i babywearing tj. nošenje bebe u nosiljci kad se koriste razumno i pravilno).
Vaša beba je počela polako pokazivati svoju osobnost. Ona ili on zapravo ne zna što želi, ali “zna” kad se ne osjeća dobro: kad joj se spava, gladna je, prevruće joj je (zanimljivo je da se bebe ne bune kad im je malo hladno…) Još jedan vrlo česti uzrok mini pobune u nosiljci su puna crijeva. Većina beba je do ove dobi naučila ispuštati vjetrove i kakati tako da istovremeno uz tiskanje ne zatvaraju sfinkter. Da, vjerovali ili ne, kakanje nije nagonsko, ono se uči, i to učenje uzrok je većine “novorođenačkih grčeva”. Beba zadržava stolicu jer ne želi kakati u nosiljku. Zvuči vam neobično? Eh, slijedi još nekoliko neobičnih činjenica: u ovoj se dobi bebe još uvijek uče da je ipak u redu kakati u pelenu i zapravo zadržavaju stolicu dok to ne postane vrlo neugodno za njih. Većina svijeta zapravo uopće ne koristi pelene nego prate bebine signale kako bi joj pomogli da se olakša izvan nosiljke ili naručja (ova metoda zove se “EC” tj. “elimination communication” i nema veze s odvikavanjem od pelena koje se može provoditi nakon bebinih 6 mjeseci kad je ona u potpunosti naviknuta na pelene). Možete pomoći i sebi i bebi i izvaditi je iz nosiljke otprilike svaka 2 sata, a najbolje bi bilo i iz pelene (ako imate volje i želje isprobajte i “EC” metodu: skinite bebi pelenu i u položaju čučnja tako da su bebina leđa Vama na prsima a guza iznad neke posude, tute, none, kahlice ili toaleta. Uskoro ćete vrlo lako prepoznavati kad se Vaša bebica mora olakšati. Više informacija možete zatražiti u FB grupi Beba traži na WC). Moram priznati da ovo nije bio nimalo romantičan uvod u nošenje, niti u štrajk nošenja. U ovoj dobi bebin i vaš svijet vrti se oko papice, kakice i spavanja. 😀 To je jednostavno tako.
4 mjeseca
Završava “četvrto tromjesečje”. Većina beba s navršenih 4 mjeseca ima odlično držanje glavice i već poprilično dobru kontrolu trupa. Naravno da će to htjeti i isprobavati budući da već pokazuje veliko zanimanje za svijet “izvan maternice”. Ovo je odlična prigoda da bebu počnete nositi- na boku. Beba može promatrati svijet iz sigurnosti Vašeg boka dok istovremeno može raspršiti svoj fokus u sigurnosti i toplini Vašeg zagrljaja, te se lako obraniti od previše podržaja iz okoline (usto je iz tog položaja najlakše dojiti). Više o idealnim položajima u nosiljci ovdje. U ovoj dobi bebe nerijetko zamijene dan i noć, i potpuno im se poremeti ritam. Do prohodavanja je većini roditelja ovo najgori skok u razvoju. Traje od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Mom sinu trajao je 3 puna tjedna i da ga nisam nosila oboje ne bismo ni oka sklopili. Nošenje u ovoj dobi stvarno pomaže bebi vratiti ritam. Što beba više spava po danu, više će spavati i noću. Premorenu bebu je izuzetno teško uspavati bez nošenja. Susjedi, djedovi i bake dobacivat će Vam da ste bebu “navikli na ruke”, da ste ju “razmazili” i da se sada više nikada neće moći drugačije uspavati. Bebe stvarno nisu sposobne za takve predumišljaje, niti su rođene s ciljem da muče roditelje (ako čitate ovaj tekst to već dobro znate i sami 😉 ). Naravno nerijetko slijedi savjet da pustite dijete da plače jer tako “jača pluća” i “lakše spava”. Srećom je CIO metoda (“crying it out”) već odavno dokazano opasna i ŠTETNA za razvoj Vašeg djeteta. Nemojte bebu “učiti spavati”. Beba sama nalazi i uspostavlja svoj ritam i on ovisi o zrelosti njenog mozga, trajanju ciklusa spavanja (dvostruko je kraći nego kod odraslih osoba i prosječno traje 20ak minuta), genetici, podneblju, godišnjem dobu, temperaturi prostorije… Rijetkim bebama ovaj skok traje samo nekoliko dana. Tim se roditeljima vjerojatno posrećilo i da imaju bebu koja prespava noć u komadu. (Ili ipak nije..?)
6 i/ili 8 mjeseci
Što je Vaša beba starija to će se više razlikovati od drugih beba i po tablicama koje prate rast i razvoj pa će ove čarobne brojke postajati sve raznolikije dok ne kuliminiraju novom roditeljskom noćnom morom: pubertetom! 😀 Utješno, zar ne? Budimo realni; do sada su Vam već mnogi roditeljski mitovi razbijeni, pa što je onda još jedan više ili manje? Tablice su izrađivane prema prosjeku dakle ima vrlo malo djece koje savršeno prate krivulje. U ovoj se dobi zdrave bebe bez poteškoća u razvoju posjedaju i/ ili dižu. Većini beba odgovara nošenje naprijed i na boku, navikli su gledati vam lice i pratiti Vaše reakcije izbliza, osjetiti vaš dah pa pri pokušaju nošenja na leđima “izbijaju sjedište” u tkanoj marami, prostestno se izvijaju kao kobra u mei taiju, ravnaju noge u slingu, pokušavaju vam otpuzati iz klokanice na leđima preko ramena u zagrljaj jer su počeli nicati zubići 😀 Bebe zapravo ne vole promjene i pametno ih je uvoditi polako. Ako imate bebu kojoj se sviđa vožnja u kolicima uvijek imate i plan B, barem za šetnju.
Želite li bez savjetnice za nošenje isprobati novi vez u tkanoj marami ili isprobati novu nosiljku pokušajte prvo s velikim plišancem ili lutkom. Bebe osjete kada su zamorci, osjete Vašu nesigurnost, i počnu negodovati s punim pravom. Biste li Vi htjeli da Vas nosi i eksperimentira na Vama netko tko nije siguran u ono što radi? Također s bebom pokušajte nešto novo kad je ona sita, u čistoj peleni i odmorna. Nije lako, ali budite smireni da smirenost prenesete na bebu, i nemojte si dozvoliti da beba svoju nervozu prenese na Vas. Duboko udahnite, pustite dječje pjesmice koje već i Vaš pas/ mačka/ susjed zna napamet, nasmijavajte bebu, pričajte s njom i pokušajte ponovno staviti bebu u nosiljku. Ne uspijeva li vam odite na radionicu nošenja i isprobajte druge vrste nosiljki koje bi možda više odgovarale i Vama i bebi, i/ili zatražite individualno savjetovanje.
Skok s 10-14 mjeseci
Ovaj se štrajk nošenja poklapa s prohodavanjem i izbija na površinu kad npr. s bebom želite krenuti kući iz parkića: naime ona ili on bježi koliko ga noge nose čim vidi nosiljku (ili kolica). Vaša beba je otkrila slobodu i ne želi da ju Vi sputavate. Mali hodači se opasno približavaju dobi kad su više nalik malim musavim praljudima koji samo urlaju i bacaju stvari nego onim divnim, čistim i ušminkanim bebama iz reklama o kojoj svaka majka sanja. Sad Vam treba više razumijevanja, smirenosti i tješenja nego kod prethodnog štrajka (da, to sve treba i bebi i Vama!) Beba ima jako velike osjećaje i veliki ego u upakirane u malo krhko tijelo, pa kad joj nešto namećete na silu ruši joj se cijeli svijet i narušava se međusobno povjerenje: brži ste, veći i glasniji od nje i ne morate to svom malom pračovjeku nabijati na nos. Ovaj štrajk može potrajati i nekoliko tjedana, a preživjeti ga možete s guralicom, nošenjem bebinih najdražih igračaka u nosiljci i dozvoljavanjem bebi da gura kolica. Nakon ovog štrajka nošenja obično slijedi faza “separacijske anksioznosti” (strah od odvajanja) kad se beba ne želi odvojiti od Vas ni na sekundu. (Zapravo bismo mogli separacijsku anksioznost promatrati kao “čičak fazu” koja traje od bebinog posjedanja do 7. godine s većim ili manjim pauzama i intenzitetom koje omete pokoji skok u razvoju popraćen sa štrajkanjem. 😀 )
Kao i roditelji, bebe preferiraju određene tipove nosiljki ili položaje, što ćete sve utvrditi s vremenom. Neke bebe štrajkaju samo nošenje na leđima u klokanici jer se njoj nose niže nego u tkanoj marami, onbuhimu ili mei taiju, neke bebe ne vole elastične i hibridne marame jer im je prevruće u njima, neke ne vole mei taije i tkane marame jer osobi koja ih nosi treba nekoliko sekundi više da ih pravilno zategne dok ne stekne rutinu i brzinu. To bismo mogli nazvati djelomičnim štrajkom nošenja, za razliku od potpunog štrajka nošenja u kojemu se beba ne želi nositi ni u kakvoj nosiljci i ni u jednom položaju. Potpuni štrajk nošenja može prerasti i u kraj nošenja, no to se zaista vrlo rijetko događa prije druge godine.
S 15-24 mjeseca bebe štrajkaju nošenje jer vide da se većina beba i manje djece više ne nosi, dakle “majmun radi ono što majmun vidi”: ako je nošenje za male bebe onda se Vaša velika beba više ne želi nositi jer ne želi biti “mala”. Druga je mogućnost da je nosiljka jednostavno postala premala jer niste s “baby size” prešli na “toddler size” (beba prerasta sve nosiljke osim tkane marame i slinga). Ako je bebi baza postala preuska onda ta nosiljka niti Vama neće više biti udobna ako je bebe, tj. već mali gegavac jako živahan. Treće, i ono za što savjetnica za nošenje može samo dati sugestije roditeljima, jesu procjene kod fizijatra i/ ili radnog terapeuta zbog sumnji na probleme s mišićnim tonusom i/ ili senzoričke preosjetljivosti na npr. dodir.
Možete pročitati više i o podešavanju oblikovanih nosiljaka i vrstama nosiljaka.
U ovoj dobi Vaš mali pračovjek sve više usvaja sve što vidi i pokazuje interes za nošenjem svojih plišanaca i lutki-jer Vas promatra svaki dan. Možete njemu ili njoj tetra pelenu zavezati kao sling, čak kupiti gotovu dječju nosiljku za igračke. Možda se već bojite da je nastupio kraj nošenju, ali njega će zamijeniti jako puno zagrljaja u budućnosti. Ima djece koja se žele nositi i u predškolskoj dobi. Sve je to sasvim u redu dokle god Vi želite i možete nositi svoje dijete. Takvu djecu koja su “prestara za nošenje” viđam po gradu uglavnom po rukama. Mislim da je ipak bolje, za svaki slučaj, u torbi ostaviti barem sling, onako, nek’ se nađe. 😉
Nošenje beba (i djece) 