Nošenje djece (18+ mj.)

Ovaj tekst je zapravo moje osobno ispucavanje frustracija s kojekakvim listama aktivnosti i pametovanjem koje kruže po “internetima”. Sada bismo si trebali biti podrška, ujediniti se u prepoznavanju pravih problema u društvu, umjesto da stradavaju najslabiji pod krivom pretpostavkom da je karantena zbog “pedemije” savršena okolina za rad na samome sebi, budući da imamo “puno vremena” jer smo doma. “Self-care” kultura je okrenula drugi obraz i postala “mindfulness” pa se malo retorika promijenila, no obje počivaju na pretpostavci da ljudi za to imaju i vremena i novaca.

Tekst sam započela kao tekst o nošenju predškolaca, no pod mojom osobnom nervozom razgranao se u više smjerova. Nadam se da će bar netko u tim mojim naklapanjima naći nešto korisno, ili barem utješno za sebe.

Odlučila sam napisati jedan tekst o svakodnevnom životu u ne sasvim ozbiljnom tonu. U samo deset dana Zagreb je zadesila pandemija, razorni potres, snijeg u proljeće, status najzagađenijeg grada na svijetu zbog pijeska iz Turkmenistana, a gotovo tisuću ljudi dobilo je otkaz zbog gospodarske krize i recesije iz koje nismo nikada izašli. Poginulo je dijete. Političari peru ruke od vlastite neodgovornosti i nespremnosti na krizna stanja, a mi, građani, roditelji, staratelji o novom naraštaju peremo ruke da neku novu pošast, vanzemaljce ili Godzillu ne zarazimo s okrunjenim virusom koji je povezao čovječanstvo iza četiri zida. Dok naš gradonačelnik moli donacije za obnovu grada i euro skače, skaču i naši mali gegavci, kao i ostali koji se osjećaju kao mala djeca, preopterećeno, izluđeno i bez kontrole. U svim tim tremorima, tantrumima i meltdownima vrijeme je i za malo smijeha na hrvatskom jeziku, dobro zapaprenom hrengleskim izbrušenim u karanteni. Kakav nam je život takav nam je i jezik; van svakog standarda.

Continue reading “Nošenje djece (18+ mj.)”

O “kvaliteti” spavanja

Napokon je vrijeme da napišem koju i o “kvaliteti spavanja” jer me sve češće pitate računa li se spavanje u nosiljci uopće kao spavanje.

Helena s Eugenom u slingu.

Započet ću s nekoliko rečenica koje bi bile prikladnije za nekakvu rubriku u stilu “vjerovali ili ne”. Postoji nešto u svijetu za što Hrvatska jednostavno nije plodno tlo: industriju spavanja.

Continue reading “O “kvaliteti” spavanja”

Recenzija onbuhima: DracoMom Carriers (ex ZMajčice)

Kada se sjetim prvog Mirninog onbuhima jasno mi je koliko je napredovala u samo tri godine. Uz to što je stalno unapređivala svoje krojeve i tražila najbolje materijale nedavno se osmjelila na ponovno vođenje vlastitog kreativnog studija pod novim imenom i novim logotipom.

Onbuhimo je malena i kompaktna nosiljka bez pojasa, savršena za šetnje do parkića, ili za povratak iz vrtića.

Continue reading “Recenzija onbuhima: DracoMom Carriers (ex ZMajčice)”

Recenzija prilagodljive nosiljke: Neko Switch Toddler

Taman kad sam postala jako izbirljiva s izborom nosiljaka nova zanimljiva toddlerica stigla mi je prije Božića.

Postala sam jako izbirljiva s modelima nosiljaka koje ću recenzirati i uopće objavljivati ovdje. Jednostavno ne želim previše negativnih recenzija na blogu, a k’o za vraga je u posljednje dvije godine nastao pravi val prozivodnje oblikovanih nosiljaka u svim kutevima EU, a i šire, koje sve nalikuju jedna drugoj kao jaje jajetu. Continue reading “Recenzija prilagodljive nosiljke: Neko Switch Toddler”