Afrička platna

Različita afrička platna s različitim zemljama podrijetla.
Žene diljem Afrike tradicionalno su bebe nosile u platnima koje mi zapadnjaci sve redom zovemo kanga, usprkos tome što platna imaju drugačije nazive u različitim područjima. Nije to marama u našem uobičajenom europskom bebonosećem smislu, osim ako nije u pitanju zapad Afrike: to su platna s uzorcima dobivenima raznim tehnikama tiska a ne različitim tehnikama tkanja.

Afrička kanga (khanga) je praktički bilo koja tkanina koja je dovoljno duga da se mama i beba njome mogu omotati. Izgledaju najčešće kao šareno obojane kratke plahte dimenzija 1,5 x 1 m. Tisak na pamučnom platnu je vrlo zanimljiv i razlikuje se od područja do područja. Kanga je na sve 4 strane obrubljena zanimljivim repetitivnim otisnutim bordurama koje nerijetko sadržavaju i pozitivne misli i lijepe izreke poput “sve je u redu ako volimo jedni druge”.

Kako se veže kanga?  Dakle mama se nagne, bebu stavi na leđa, kangu rastegne preko bebe i svoga trupa, bebu namjesti u M položaj, stegne kangu i samo rubove umota same u sebe kao da se omata ručnikom nakon tuširanja. To, molim Vas, prvi put nemojte pokušavati sami!

Afričke mame svoje iskustvo stječu odmalena i zato mogu s uspavanom bebom na leđima satima tući maslac s minimalnim popravljanjem kange. Postoji nekoliko zanimljivih vezova u tkanoj marami koji omogućuju sasvim slobodna ramena kao u kangi jer se vezuju oko trupa. Oni su naravno namijenjeni naprednom nošenju u tkanoj marami i nikako nisu preporučljivi početnici ili početniku. Beba je u kangi u (hiper)ekstenzijskom položaju. Manje bebe nerijetko znaju i do gležnja biti umotane u kangu, pogotovo ako su sklone ravnanju nogu i izbijanju sjedišta.

Torzični (torakalni) vezovi, u kakvima se nose i afrička platna, izuzetno su udobni i s teškim dvogodišnjacima.
Istok Afrike ima tanja i prozračnija platna. Svaka zemlja ima svoj naziv: Kenija ima kange, u Burkini Faso tkaju se deblji prugasti dan fani, kitenge je platno viđeno diljem Afrike i slično kangi no deblje i rubljeno je po duljem rubu dok je kanga rubljena po širini, mud cloth (“blatno platno”), ankara cloth (“tkanina iz Ankare”)…
Platna s otiskom često idu pod isti nazivnik “african wax print” (afrički voštani tekstilni tisak) ali ima i dizajnerskih kvalitetnih nizozemski imitacija (eng. “dutch wax”). Imaju živi rub po duljini i porub po širini, oznake tiskara i serija, pečate koji dokazuju autentičnost materijala.
Afrička platna su tekstil tiskan pomoću tehnika tiskanja voskom i tradicionalna su diljem afričkog kontinenta. Od njih se šiju haljine, torbe, suknje, različiti modni dodaci, motaju se u turbane, u njima se nose bebe. Većina tekstila tiskana je u Zapadnoj Africi ili Kini, a dizajnerska platna u ograničenim serijama tiskaju se u Nizozemskoj (eng. dutch wax). U počecima tiskanja van afričkog kontinenta tiskalo se i u Engleskoj. Platna tiskana voskom skuplja su od običnih tesktilnih tiskovina jer su tiskana s obje strane pamučnog platna. Najpoznatiji proizvođači su nizozemski Vlisco, Akosombo Textiles Limited iz Gane i Hitarget iz Kine. Još uvijek postoje i manji proizvođači koji proizvode autentični afrički tekstil. Jedan od poznatijih je ABC Wax iz Manchestera u Engleskoj koji je danas dio tvrtke Akosombo Textiles Limited i svoja platna tiskaju u Gani. Naravno postoje i brojne male tvrtke iz Kine i diljem Afrike koje prodaju obični tekstilni tisak koji dizajnima nalikuje na autentična afrička platna.
Trebate li podići svoju bebu ili mlađe dijete samo na kratko kako biste nešto obavili kange su odlično i ekspresno rješenje, pogotovo kada ste preumorni za vezanje klasične tkane marame ili petljanje s kopčama.
 Dok sam tražila izvore za pisanje ovog posta o afričkim platnima stupila sam u kontakt s udrugom Srce za Afriku i bračnim parom Garmaz stoga bih ovaj tekst posvetila i predstavljanju njihovog humanitarnog rada. Slijedi izjava Maje Sajler Garmaz.

Mi smo Željko Garmaz i Maja Sajler Garmaz, pločansko-osječki novinarski bračni par, za sada nastanjen u Osijeku, koji je, nakon svog vjenčanja, odlučio medeni mjesec provesti u Ruandi, jer nam je želja bila u gorju Virunga vidjeti gorile te se u susjednom DR Kongu popeti na vrh aktivnog vulkana. To smo i učinili, no na svome putovanju svratili smo i u selo Kivumu te tamo upoznali i misionara fra Ivicu Perića koji je u tom selu bez struje i vode pokušavao omogućiti srednjoškolsko obrazovanje za djecu kojima roditelji, zbog teškog siromaštva, nisu mogli plaćati školarinu. 

Očarala nas je ljepota Afrike, no još nas je više dotakla priča fra Ivice Perića. Odlučili smo mu pomoći. 
Jednostavno je to. Odeš, vidiš i znaš da ne možeš okrenuti leđa. Odeš kao avanturist, vratiš se kao humanitarac. 

Prvih par godina pomagali smo fra Ivici s pisanjem tekstova za web stranicu njegove misije a onda se rodila ideja za izgradnjom nove, velike srednje Tehničke škole. 
Sve svoje slobodno vrijeme uložili smo u napore da se prikupe donacije za izgradnju srednje Tehničke škole. Krajem 2011. godine osnovali smo Humanitarnu udrugu Srce za Afriku preko koje prikupljamo sredstva za pomoć misiji fra Ivice. Prva sredstva prikupili smo od prodaje knjige “Naš čo’ek u Africi” koju smo zajedno napisali, a koja govori o životnom i misionarskom putu fra Ivice Perića. 
Kange možete koristiti i za nezašiveni sling (eng. “no-sew ring sling”).
Od našeg prvog posjeta Kivumuu u siječnju 2007. godine do danas izgrađena je Tehnička škola kapaciteta za 1.000 učenika sa kompletnom popratnom infrastrukturom, izgrađen je Internat za učenike koji nisu iz sela, kapaciteta 300 učenika, izgrađena je velika kuhinja s blagovaonicom u kojoj svi učenici odjednom mogu ručati (za svakog učenika omogućen je i besplatan topli obrok), izgrađena je kuća za učitelje koji nisu iz sela i koju tu borave tijekom tjedna, na dva mjesta u selu dovedena je voda sa obližnjih izvora, a od nedavno imamo i vrtić sa 96 mališana, koje roditelji tu dovode prvenstveno zato što dobiju šalicu vruće kaše, što je mnogima jedini topli obrok u danu. Mnoge si obitelji u ruralnim dijelovima Ruande, u što spada i Kivumu, topli obrok može priuštiti tek dva do tri puta tjedno. Ljudi uglavnom žive od poljoprivrede no zemlja je prenapućena (Ruanda je upola manja od Hrvatske, a ima preko 12 milijuna stanovnika), pa su zbog toga mnogi gladni…  
Zajedno s fra Ivicom, dobili smo nagradu Ponos Hrvatske za 2012. godinu, a 2013. godine smo dobili Povelju humanosti Osječko-baranjske županije.  

Budući da je velik broj ljudi pitao gdje se mogu kupiti afrička platna molim da razmislite o kupovini preko udruge Srce za Afriku. Link je ovdje.

Platna su kupljena u Ruandi. Kupuje ih naš misionar fra Ivica Perić od donacija koje prikupimo i onda se ta platna koriste u našoj srednjoj Tehničkoj školi koja djeluje u okviru Centra Otac Vjeko u selu Kivumu u Ruandi. Od njih naše učenice na praktičnoj nastavi šiju prekrasne torbe, rukavice za kuhinju, pregače… Također ih prodajemo preko udruge. 
Htjeli smo da se kange u potpunosti pripreme u našoj školi. Učenici su ih izrezali po mjeri, što im je također bila odlična praksa, ali ih nismo mogli porubiti jer nismo imali dovoljno vode za pranje. U selu nema vodovoda pa sanitarnu vodu za naše škole prikupljamo u velike nadzemne i podzemne tankove kada pada kiša (svi oluci su spojeni sa tankovima). No u zadnje vrijeme je bila velika suša pa smo to ipak odlučili napraviti kada se vratimo u Hrvatsku. 
Dakle kange su ovdje u Hrvatskoj oprane i porubljene. Iznos za koji ih prodamo mijenjali bismo za donaciju u istom iznosu. Primjerice 200 kuna nam omogućava da dva dana svim našim vrtićarcima omogućimo po jedan topli obrok. 
Na tržnici u gradu Gitarama, desetak kilometara od sela Kivumu, bračni par Garmaz bira platna za torbe. Iz obiteljskog albuma.
Imamo 42 kange. Kada ih sve operemo i porubimo sve ću ih pofotografirati i dignuti na stranicu. One su šarenih uzoraka, baš onakvih u kakva se odijevaju žene u istočnoj Africi. Platna su vrlo kvalitetna; kada žene u njima prestanu nositi djecu, od njih mogu napraviti ukrasne jastučnice ili nešto slično… 🙂
 
Bebama u Hrvatskoj kange, a mališanima u Ruandi vruća kaša i puni trbuščići! ❤
Tradicionalno se bebe u kangi nose u (hiper)ekstenzijskom položaju kako ne bi mogle izbiti sjedište. Nerijetko im iz kange vire samo stopala! Sprijeda i na boku ne nosi se gotovo nikada. Majke svoje bebe nose vrlo nisko na leđima i iz sigurnosnih razloga: beba im tako ne može ispasti pri čestom saginjanju. 
 Više o razlikama modernog i tradicionalnog nošenja beba diljem svijeta saznajte ovdje.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s