Žene diljem Afrike tradicionalno su bebe nosile u platnima koje mi zapadnjaci sve redom zovemo kanga, usprkos tome što platna imaju drugačije nazive u različitim područjima. Nije to marama u našem uobičajenom europskom bebonosećem smislu, osim ako nije u pitanju zapad Afrike: to su platna s uzorcima dobivenima raznim tehnikama tiska a ne različitim tehnikama tkanja.
Afrička kanga (khanga) je praktički bilo koja tkanina koja je dovoljno duga da se mama i beba njome mogu omotati. Izgledaju najčešće kao šareno obojane kratke plahte dimenzija 1,5 x 1 m. Tisak na pamučnom platnu je vrlo zanimljiv i razlikuje se od područja do područja. Kanga je na sve 4 strane obrubljena zanimljivim repetitivnim otisnutim bordurama koje nerijetko sadržavaju i pozitivne misli i lijepe izreke poput “sve je u redu ako volimo jedni druge”.
Kako se veže kanga? Dakle mama se nagne, bebu stavi na leđa, kangu rastegne preko bebe i svoga trupa, bebu namjesti u M položaj, stegne kangu i samo rubove umota same u sebe kao da se omata ručnikom nakon tuširanja. To, molim Vas, prvi put nemojte pokušavati sami!
Afričke mame svoje iskustvo stječu odmalena i zato mogu s uspavanom bebom na leđima satima tući maslac s minimalnim popravljanjem kange. Postoji nekoliko zanimljivih vezova u tkanoj marami koji omogućuju sasvim slobodna ramena kao u kangi jer se vezuju oko trupa. Oni su naravno namijenjeni naprednom nošenju u tkanoj marami i nikako nisu preporučljivi početnici ili početniku. Beba je u kangi u (hiper)ekstenzijskom položaju. Manje bebe nerijetko znaju i do gležnja biti umotane u kangu, pogotovo ako su sklone ravnanju nogu i izbijanju sjedišta.
Istok Afrike ima tanja i prozračnija platna. Svaka zemlja ima svoj naziv: Kenija ima kange, u Burkini Faso tkaju se deblji prugasti dan fani, kitenge je platno viđeno diljem Afrike i slično kangi no deblje i rubljeno je po duljem rubu dok je kanga rubljena po širini, mud cloth (“blatno platno”), ankara cloth (“tkanina iz Ankare”)…
Afrička platna su tekstil tiskan pomoću tehnika tiskanja voskom i tradicionalna su diljem afričkog kontinenta. Od njih se šiju haljine, torbe, suknje, različiti modni dodaci, motaju se u turbane, u njima se nose bebe. Većina tekstila tiskana je u Zapadnoj Africi ili Kini, a dizajnerska platna u ograničenim serijama tiskaju se u Nizozemskoj (eng. dutch wax). U počecima tiskanja van afričkog kontinenta tiskalo se i u Engleskoj. Platna tiskana voskom skuplja su od običnih tesktilnih tiskovina jer su tiskana s obje strane pamučnog platna. Najpoznatiji proizvođači su nizozemski Vlisco, Akosombo Textiles Limited iz Gane i Hitarget iz Kine. Još uvijek postoje i manji proizvođači koji proizvode autentični afrički tekstil. Jedan od poznatijih je ABC Wax iz Manchestera u Engleskoj koji je danas dio tvrtke Akosombo Textiles Limited i svoja platna tiskaju u Gani. Naravno postoje i brojne male tvrtke iz Kine i diljem Afrike koje prodaju obični tekstilni tisak koji dizajnima nalikuje na autentična afrička platna.
Dok sam tražila izvore za pisanje ovog posta o afričkim platnima stupila sam u kontakt s udrugom Srce za Afriku i bračnim parom Garmaz stoga bih ovaj tekst posvetila i predstavljanju njihovog humanitarnog rada. Slijedi izjava Maje Sajler Garmaz.
Mi smo Željko Garmaz i Maja Sajler Garmaz, pločansko-osječki novinarski bračni par, za sada nastanjen u Osijeku, koji je, nakon svog vjenčanja, odlučio medeni mjesec provesti u Ruandi, jer nam je želja bila u gorju Virunga vidjeti gorile te se u susjednom DR Kongu popeti na vrh aktivnog vulkana. To smo i učinili, no na svome putovanju svratili smo i u selo Kivumu te tamo upoznali i misionara fra Ivicu Perića koji je u tom selu bez struje i vode pokušavao omogućiti srednjoškolsko obrazovanje za djecu kojima roditelji, zbog teškog siromaštva, nisu mogli plaćati školarinu.
Očarala nas je ljepota Afrike, no još nas je više dotakla priča fra Ivice Perića. Odlučili smo mu pomoći. Jednostavno je to. Odeš, vidiš i znaš da ne možeš okrenuti leđa. Odeš kao avanturist, vratiš se kao humanitarac.
Prvih par godina pomagali smo fra Ivici s pisanjem tekstova za web stranicu njegove misije a onda se rodila ideja za izgradnjom nove, velike srednje Tehničke škole. Sve svoje slobodno vrijeme uložili smo u napore da se prikupe donacije za izgradnju srednje Tehničke škole. Krajem 2011. godine osnovali smo Humanitarnu udrugu Srce za Afriku preko koje prikupljamo sredstva za pomoć misiji fra Ivice. Prva sredstva prikupili smo od prodaje knjige “Naš čo’ek u Africi” koju smo zajedno napisali, a koja govori o životnom i misionarskom putu fra Ivice Perića.
Od našeg prvog posjeta Kivumuu u siječnju 2007. godine do danas izgrađena je Tehnička škola kapaciteta za 1.000 učenika sa kompletnom popratnom infrastrukturom, izgrađen je Internat za učenike koji nisu iz sela, kapaciteta 300 učenika, izgrađena je velika kuhinja s blagovaonicom u kojoj svi učenici odjednom mogu ručati (za svakog učenika omogućen je i besplatan topli obrok), izgrađena je kuća za učitelje koji nisu iz sela i koju tu borave tijekom tjedna, na dva mjesta u selu dovedena je voda sa obližnjih izvora, a od nedavno imamo i vrtić sa 96 mališana, koje roditelji tu dovode prvenstveno zato što dobiju šalicu vruće kaše, što je mnogima jedini topli obrok u danu. Mnoge si obitelji u ruralnim dijelovima Ruande, u što spada i Kivumu, topli obrok može priuštiti tek dva do tri puta tjedno. Ljudi uglavnom žive od poljoprivrede no zemlja je prenapućena (Ruanda je upola manja od Hrvatske, a ima preko 12 milijuna stanovnika), pa su zbog toga mnogi gladni…
Zajedno s fra Ivicom, dobili smo nagradu Ponos Hrvatske za 2012. godinu, a 2013. godine smo dobili Povelju humanosti Osječko-baranjske županije.
Budući da je velik broj ljudi pitao gdje se mogu kupiti afrička platna molim da razmislite o kupovini preko udruge Srce za Afriku. Link je ovdje.
Platna su kupljena u Ruandi. Kupuje ih naš misionar fra Ivica Perić od donacija koje prikupimo i onda se ta platna koriste u našoj srednjoj Tehničkoj školi koja djeluje u okviru Centra Otac Vjeko u selu Kivumu u Ruandi. Od njih naše učenice na praktičnoj nastavi šiju prekrasne torbe, rukavice za kuhinju, pregače… Također ih prodajemo preko udruge.
Htjeli smo da se kange u potpunosti pripreme u našoj školi. Učenici su ih izrezali po mjeri, što im je također bila odlična praksa, ali ih nismo mogli porubiti jer nismo imali dovoljno vode za pranje. U selu nema vodovoda pa sanitarnu vodu za naše škole prikupljamo u velike nadzemne i podzemne tankove kada pada kiša (svi oluci su spojeni sa tankovima). No u zadnje vrijeme je bila velika suša pa smo to ipak odlučili napraviti kada se vratimo u Hrvatsku.
Dakle kange su ovdje u Hrvatskoj oprane i porubljene. Iznos za koji ih prodamo mijenjali bismo za donaciju u istom iznosu. Primjerice 200 kuna nam omogućava da dva dana svim našim vrtićarcima omogućimo po jedan topli obrok.
Imamo 42 kange. Kada ih sve operemo i porubimo sve ću ih pofotografirati i dignuti na stranicu. One su šarenih uzoraka, baš onakvih u kakva se odijevaju žene u istočnoj Africi. Platna su vrlo kvalitetna; kada žene u njima prestanu nositi djecu, od njih mogu napraviti ukrasne jastučnice ili nešto slično… 🙂
Bebama u Hrvatskoj kange, a mališanima u Ruandi vruća kaša i puni trbuščići! ❤
Više o razlikama modernog i tradicionalnog nošenja beba diljem svijeta saznajte ovdje.
Nošenje beba (i djece) 