Plagiranje ili inspiracija? Originalnost i inovativnost? Razlikuje li se dizajniranje tkanih marama od npr. grafičkog dizajna?
Ukratko odgovor je NE.
Za primjer uzet ću dizajn koji je nedavno podigao puno prašine: Milili Leokiss dizajn za kojeg je vlasnica Milili Wraps & Slings optužena da je iskopirala nizozemski PinkNova Kiss dizajn.
Ima li itko pravo svojatati motiv poljupca i dizati optužbe za plagijat kad u vlastitoj ponudi ima dizajne koji neodoljivo podsjećaju na tuđe? Jako mi se sviđa Milili Leokiss dizajn i rado bih isprobala i njega. Nisam našla nikakve sličnost s PinkNovinim Kiss maramama. Dapače ustanovila sam da su Milili i PinkNova trvrtke koje su otvorene u otprilike isto vrijeme. PinkNova ima dizajn Banana Leaves koji nalikuje dizajnu Ceres američkog proizvođača Tekhni, ima i dizajn Zena koji nalikuje dizajnu Tigress još jednog američkog proizvođača Cari Slings. Tako i Tekhnijev Titan dizajn nalikuje na folklorni Octagram indonezijskog proizvođača Daiesu. Sličnosti, naravno, nije moguće izbjeći u dizajnu i teško je biti originalan u vremenu kad je gotovo sve već izdizajnirano. Možemo se samo nadati inventivnim”inspiracijama” tj. recikliranju u nešto drugačije, originalnije.
Poljske tvrtke Tula i Yaro imaju pak dizajne koji se pojavljuju netom nakon što su slični dizajni drugih proizvođača dosegli visoke brojke popularnosti… Teško je biti svoj i teško je biti originalan, ali je očito lakše optužiti i optužbu smisleno ne argumentirati. Svojatati motiv poljupca je jednako besmisleno kao svojatati životinjski uzorak. Vjerujem da iza svega stoji balkanski jal na tuđi uspjeh i kivnost prema svemu novome. (U teoriju da iza svega stoji interesna skupina kojoj je cilj pomesti konkurenciju mi je teško vjerovati jer je takva situacija jednostavno jadna). Strašno je koliko se povjerenja poklanja masovnoj stranoj proizvodnji a domaću se pokušava uništiti i prije negoli se pokrenula. Trenutno je popularno na društvenim mrežama zahajati na val pljuvanja po nečemu dok se ne nađe nova žrtva. Svim novim proizvođačima preporučujem da se ne libe pokretanja tužbi. Negativnih komentara će uvijek biti i treba osluškivati glas tržišta i potencijalnih kupaca ali kad se radi neosnovanih optužbi dogodi pad u prodaji to vrlo se lako može povezati s podvizima određenih individua i istomišljenicima na društvenim mrežama. Sustav vrijedi koliko se u sustav vjeruje.
Autentičnost? Autorstvo? Prisvajanje?
Naravno sasvim su moguće i situacije kad sličnosti u dizajnu ima toliko da je sasvim jasno da je riječ o preuzimanju zasluga za autorstvo i prisvajanju tuđeg djela. Autentičnost se lako može provjeriti pomoću radnih materijala kojeg prilažu obje strane. Prisvajanje tuđeg autorskog djela itekako podliježe zakonskim sankcijama baš kao i kleveta.
O apropriaciji između kultura bilo je riječi ovdje.
Ovakve situacije prisutne su gdje se god nešto dizajnira a sve zakulisne igre unutar babywearinga uvijek srećom će uvijek ostati misterij kako nošenje ne bi izgubilo onu radost, povezivanje i ljubav koje mu je i smisao. Tko tu misli zgrnuti profit na tuđoj grbači neće se usrećiti. Ne kaže se uzalud “oteto- prokleto!”
Update 04.11.2016.:
Nošenje beba (i djece) 