Nošenje beba je vještina. Treba ju naučiti, uvježbati i usavršavati.
Uglavnom recenziram meke oblikovane nosiljke s kopčama. Za promjenu se ova meka oblikovana nosiljka ne kopča nego vezuje dugim trakama. Ono što je zanimljivo jest da je mei tai postao popularan tek nakon što su se Zapadom raširile oblikovane nosiljke s kopčama, mada su zapadnjačke oblikovane nosiljke nastale su po uzoru na azijski mei tai, nosiljku naroda Hmong (kantonski 孭帶 ; eng. meh-dai, bei-dai; hrv. [me dai/ bei dai]).
U Splitu prije više od 12 godina Jelena Grbelja počela je raditi svoje prve nosiljke. Tada u Hrvatskoj nije bilo ozbiljne ponude a niti informacija o nosiljkama kao ni nošenju općenito. Uz petero djece su joj itekako trebale slobodne ruke. Počela je sa slingovima, mei taijima i pelenama za prijatelje a zatim je interes naglo porastao pa je otvorila i vlastiti obrt Tabita. Prijatelj joj je predložio to ime prema biblijskom liku milosrdne žene koja je šivala za siromašne mada većina misli da je obrt dobio ime prema liku vještice iz popularne televizijske serije za djecu. Neki su, poput mene, mislili da je Tabita ime vlasnice. 😀 Continue reading “Testiranje prototipa: Podegi by Tabita”
Vještina nošenja beba u tradicionalnom društvu uči se odmalena: braća nose sestre, sestrične nose bratiće… Živi se u velikoj, proširenoj obitelji a ne nuklearnoj kao danas sa samo jednim do dva odrasla člana, i u prosjeku jednim do dvoje djece. Ne kaže se uludo da za odgoj djeteta treba “cijelo selo”. Upravo zato danas više nego ikad roditeljima trebaju slobodne ruke.
Nošenje beba (i djece) 